Most -lijevo, desno nigdje moga stana ojjj ulice ala si pijana!

Evo jedne moje stare karikature koja je itekako primjenjiva na ovaj sadašnji cirkus. Jedino kaj osjećam prema ljudima koji kroje našu budućnost je posvemašno gađenje. Dok kontejneri postaju dućani, knjižnice ne mjesto za čitanje knjiga, već jedino mjesto gdje se čovjek može besplatno ugrijati ti se kreteni  bore za stolice u koje će uvaliti svoje debele, site guzice. A mi svi sjedimo doma i šutimo…pitam se kada će nam biti DOSTA i kad ćemo konačno shvatiti da kako se odnosimo prema najslabijem u ovoj državi tako će nam u konačnici biti svima, samo je pitanje kad ćemo doći na red. Ja odbijam prihvatiti da živim u državi gdje se za bolesnu djecu skupljaju sredstva za liječenje donacijom- JEBEŠ državu koja ne može liječiti svoju djecu -to nije država već sramota. Isto kao što su svi ovi lijevi i desni i ti iz Mosta sramota svih nas.

Sloboda izražavanja ili što je uopće sloboda?

Sloboda, što u današnjem svijetu znači biti slobodan? Mi živimo u slobodnoj državi kad slobodni građani no koliko smo ustvari slobodni?

Po meni osnova slobode je pod prvo i najosnovnije - besplatno zdravstvo. Nema čovjeka koji se tokom svog života ne razboli i ako tada nema novaca  postaje od slobodnog građanina ove lijepe naše trećerazredni građanin. Ako nemate pravo na adekvatno liječenje vi više niste slobodni, dapače više niste ni čovjek već potrošni materijal s greškom-škart.

Drugo samo malo manje važno od zdravstva je školstvo. Ako nemate besplatno školovanje i tu ne mislim na osnovno već kompletno, onda ste u startu građanin manjeg reda. Vaši talenti i mogućnosti ne mogu se razviti, ostajete na margini gledajući one koji samim tim što imaju novaca imaju i mogućnosti. Gdje je tu sloboda, slobodni građanine, slobodne države?

Sloboda izražavanja kojom se bavim u ovoj karikaturi govori o onima koji bi trebali biti naš glas-medije. No kako je novac osnova svega, sloboda izražavanja ili bilo kakva druga sloboda postaje nažalost samo-riječ na papiru.

Mi, vi, oni...ili koga pobjeđujemo

Francuska zastava pokrila je mnoga lica na fejsu, svi se solidiraju, no u ovom mjesecu u Bejrutu su poginule 43 osobe plus oko  200 ranjenih, uz to srušen je ruski avion sa 224 putnika i članova posade. No nema ruskih ni libanonskih zastava. Francuzi smo mi, očito Libanonci i Rusi su oni. Koliko će ratova biti potrebno prije nego što se shvati da smo SVI MI. Da li ćemo to dočekati ili će konačna pobjeda izgledati ko ova moja karikatura…

Recikliranje ili što je uopće smeće

Na tema festivala recikliranje ( reduce it) u Mađarskoj  poslala sam ovu karikaturu u kojoj se zapravo pitam što je smeće, koliko smo mi svi udaljeni od toga da postanemo višak, materijal za recikliranje. Kultni film Zeleno sunce to dobro opisuje. Za sada sad se zadržala samo na pozitivnijem razmišljanju pa se recikliraju samo slomljena srca J

Nagrada :) -1. ZAGREBAČKA SMOTRA POLITIČKE KARIKATIRE

Baš kad se počnem pitati zakaj ja uopće se ovim bavim uleti nagrada i nekako sve sjedne na mjesto. Satisfakcija i poticaj za daljnji rad je daleko važnija od novaca koji se dobiju (makar i oni dobro dođu).  Ova izložba je trebala biti otvorena prošle godine no kako je pod pokroviteljstvom grada Zagreba, termin joj je bio jedan dan prekasno. Gradonačelnik M. Bandić je bio uhapšen u nedjelju, a izložba se trebala otvoriti u ponedjeljak. Eto ove godine sve je prošlo o.k., iskreno drago mi je da se Bandić nije pojavio na otvaranju, već je poslao predstavnika. Bilo bi mi malo čudno primiti nagradu od njega za karikaturu gdje sam ga nacrtala kao Napeleona J

Portret karikatura

Danas malo portret karikature - dvije žene svaka jaka na svoj način, obje su imale jednu strasnu, veliku ljubav. Dok je Frida Kahlo svoj izričaj našla u slikarstvu, a Josipa Lisac u muzici njihov temperament je sličan, ekstravagantan, ekstrovertiran. One žive svoj život, ma kako okolina to doživljavala. 
Karikature su rađene u različitim tehnikama, prije sam radila malo na kompjuteru ali mi taj način rada ne odgovara. Tuš, crno -bijelo to je za mene karikatura, pogotovo japanski tuš sa svojom sjajnom crnom bojom-e to je gušt :)

Reci ali ne poreci

U današnje vrijeme novine se pune člancima o zvjezdicama, njihovim aferama, a tv-program kulinarskim emisijama. Sloboda izražavanja, pisanje o stvarnim temama nije poželjno …zaglupljivanje vlada.J Evo stavljam opet jednu staru i jednu noviju karikaturu na tu temu…. Komentari su dobro došli.

Mi, vi i oni

Najčešće kaj čujem je –oni se neće nikad asimilirati i nikako da razumijem tu izjavu. Asimilacija je pojam koji sam ja uvijek vezala za Borg- bit će te asimilirani, otpor je uzaludan. Postati kao svi drugi, dio mašine…brrrr.  Frend mi kaže oni moraju postati kao svi mi, pa sam ga pitala-zar kao i ja, lijevo orijentirani ateist …hm, tada je zastao-pa ne baš-rekao je. J No kako pišući ovaj blog imam osjećaj da razgovaram sama sa sobom, a zna se ko to radi..evo neka karikature govore…opet jedna stara i jedna nova.

Psihijatri...potraga bez karte

U gusarskim filmovima na karti je označen veliki X gdje je zakopano blago...kod odlaska psihijatru cilj bi bio ili taj veliki X postignuti zdravu, normalnu psihu. Naravno kad pokušamo definirati što je to "normalno" doći ćemo do toliko različitih definicija koliko je nacija, vjera, kultura ...ma u biti koliko je ljudi. Za svatkog od nas definicija onog što je normalno je drugačija.
Kako je ovo blog o karikaturi -evo dva moja rada na tu temu. Jedan je nastao negdje od 2000-2008 g. i izložen je na mojoj prvoj izložbi, a drugi od 2008. do ovogodišnje izložbe. Cilj mi je u biti pogledati i usporediti starije radove sa novijima i naravno vama koji zalutate na ovu stranicu predstaviti svoj rad.

prvi post

Prvi pokušaj postanja i prva karikatura :)