Most -lijevo, desno nigdje moga stana ojjj ulice ala si pijana!

Evo jedne moje stare karikature koja je itekako primjenjiva na ovaj sadašnji cirkus. Jedino kaj osjećam prema ljudima koji kroje našu budućnost je posvemašno gađenje. Dok kontejneri postaju dućani, knjižnice ne mjesto za čitanje knjiga, već jedino mjesto gdje se čovjek može besplatno ugrijati ti se kreteni  bore za stolice u koje će uvaliti svoje debele, site guzice. A mi svi sjedimo doma i šutimo…pitam se kada će nam biti DOSTA i kad ćemo konačno shvatiti da kako se odnosimo prema najslabijem u ovoj državi tako će nam u konačnici biti svima, samo je pitanje kad ćemo doći na red. Ja odbijam prihvatiti da živim u državi gdje se za bolesnu djecu skupljaju sredstva za liječenje donacijom- JEBEŠ državu koja ne može liječiti svoju djecu -to nije država već sramota. Isto kao što su svi ovi lijevi i desni i ti iz Mosta sramota svih nas.

Sloboda izražavanja ili što je uopće sloboda?

Sloboda, što u današnjem svijetu znači biti slobodan? Mi živimo u slobodnoj državi kad slobodni građani no koliko smo ustvari slobodni?

Po meni osnova slobode je pod prvo i najosnovnije - besplatno zdravstvo. Nema čovjeka koji se tokom svog života ne razboli i ako tada nema novaca  postaje od slobodnog građanina ove lijepe naše trećerazredni građanin. Ako nemate pravo na adekvatno liječenje vi više niste slobodni, dapače više niste ni čovjek već potrošni materijal s greškom-škart.

Drugo samo malo manje važno od zdravstva je školstvo. Ako nemate besplatno školovanje i tu ne mislim na osnovno već kompletno, onda ste u startu građanin manjeg reda. Vaši talenti i mogućnosti ne mogu se razviti, ostajete na margini gledajući one koji samim tim što imaju novaca imaju i mogućnosti. Gdje je tu sloboda, slobodni građanine, slobodne države?

Sloboda izražavanja kojom se bavim u ovoj karikaturi govori o onima koji bi trebali biti naš glas-medije. No kako je novac osnova svega, sloboda izražavanja ili bilo kakva druga sloboda postaje nažalost samo-riječ na papiru.